Mali Lošinj

Povijest

Prvi put se spominje tisuću tristo devedeset i osme godine pod imenom Malo selo. tisuću osamsto šesdeset i osme godine doživljava svoj vrhunac. U mjestu funkcionira čak 11 brodogradilišta, te Mali Lošinj postaje mjesto s najjačom trgovačkom flotom na Jadranu  čak ispred Rijeke, Trsta i Venecije. Pronalaskom parnog stroja dolazi do stagnacije razvoja, a pojavom bolesti vinove loze  peronospore dolazi do raseljavanja stanovništva. Poslije II. svjetskog rata Mali Lošinj broji samo dvije tisuće i dvjesto stanovnka.

Do tisuću devetsto osamnaeste godine je u sastavu Austro-Ugarske, a potom okupiran od strane fašističke Italije. Oslobođen tisuću devetsto četrdeset i treće godine, kada je donesena odluka o pripajanju Hrvatskoj i Jugoslaviji. Njemačka okupacija od 1943. do 20. travnja 1945. godine.

Od 1945. do 1990. u sastavu SFRJ, a od 1990. u sastavu Republike Hrvatske. Nakon osamostaljenja predsjednici Općine Cres-Lošinj bili su Hrvoje Lešić i Mario Hofmann, a nakon izdvajanja Općine Lošinj, Mario Hofmann, Dragan Balija i Gari Cappelli.

Gospodarstvo

Sunčana uvala, jedna od turističkih oznaka Malog Lošinja.

Najvažnije gospodarske grane su turizam, brodogradnja i ribarstvo. Na otoku djeluje i niz manjih obrta  pratećih djelatnosti koje su u funkciji razvitka i cjelogodišnjeg života na otoku. Sa uspjehom posluju brojni građevnski obrti, tegovine, servisi i ostale djelatnosto bez kojih bi život na otoku bio nemoguć.

Hoteli u Malom Lošinju: Apoksiomen, Ana, Alhambra, Aurora, Bellevue, Kredo, Mare Mare, Vespera, Favorita, Margarita.